Skidanje s križaPontormoNone

Skidanje s križa prema Pontormu

Pontormo izveo je Skidanje s križa između 1525. i 1528. godine. Djelo koje je 1526. godine narodio Lodovico Capponi, zauzima mjesto u Capponi kapeli unutar crkve Santa Felicita u Firenci. Tema djela fokusira se na skidanje Kristovog tijela nakon kružnog ukrižanja.

Kompozicija je osmišljena s snažnom vertikalnom orijentacijom, zamišljena je za promatratelja koji gleda prema gore, s donjeg položaja. Takva orijentacija, u kombinaciji sa specifičnim rasporedom figura, stvara osjećaj duhovne napetosti i pokreta unutar sakralnog prostora kapele.

Kompozicija i vizualni elementi

Kompozicija je definirana snažnom vertikalnošću, osmišljenom za promatrača koji gleda prema gore, s donjeg položaja. Ova perspektiva naglašava visinu scene, koja je postavljena na umjetničko, scenografsko brdo. Figure su zgurane jedna uz drugu, stvarajući osjećaj kaosa i neizmjernog tužnjačkog bolovanja. Kristovo tijelo leži horizontalno u donjem dijelu kompozicije, pružajući stabilizirajući element usred gužve i pokreta žalitelja.

Složen sustav međusobnih oblika definira vizualno polje, krećući se od zaobljenih formi ljudskih tijela do oštrih, kutovitih nabora draperije. Paleta boja koristi svijetlo plave i čelično plave tonove, suprotstavljene od odijela prikazanih u ružičastoj nijansi koja podsjeća na zgnječene cvatove ciklama.

Materijali i tehnički detalji

Rad je izveden na panelu od toplije, koji odlikuje subradialni rez. Njegova strukturna osnova sastoji se od šest daska od toplije, koje su međusobno povezane s tri izvornog poprečna elementa od ariša. Ovi unutarnji nosači umetnuti su kroz klin čija je debljina otprilike jedna trećina debljine samih daski. Na pojedinim područjima drveta vide se tragovi povijesnih popravaka, uključujući upotrebu klinova u obliku leptira kako bi se sanirali čvorovi na drvetu.

Umjetnik je koristio tehniku tempera kako bi postigao završnu površinu. Kako bi prenio kompoziciju iz pripremnih faza na pripremljeni panel, korištena je metoda kartona. To je uključivalo precizno ocrtavanje crteža s listom na kojoj se na poleđini koristio ugljen na drvetu. Rezultirajuća primjena pigmenta temelji se na preciznoj integraciji raznih mineralnih komponenti, uključujući azurit, bijeli olovo, crnu boju i lapis lazuli za plave tonove, te lak od krmenja za ružičaste odijela.

Povijest restauracije i konzervacije

Očuvanje ovog drvenog panela od topole zahtijevalo je nekoliko značajnih intervencija tijekom stoljeća. Dokumentirani napori restauracije provedeni su 1620., u razdoblju 1725.–28., 1820.–25., 1936. i 1978. godine. Ti su periodični tretmani rješavali pitanje fizičke stabilnosti šest daskica te raznih čepova korištenih za ojačavanje izvornih poprečnih dijelova od ariša.

Značajan nedavni projekt restauracije provedao je Daniele Rossi. Ovaj rad, čiji je trošak iznosio 105.000 eura, omogućen je uz sponzorstvo Kathe i Johna Dysona. Projekt se fokusirao na strukturnu i estetsku integritet panela, osiguravajući jasnoću subradialnog reza te složene slojeve tempera i ulja koje je koristio umjetnik.