Portret mladcaRafael · 1513

Prisutnost subjekta

Pristupite bliže kako biste uočili tiho samopouzdanje ovog mladca. Sjedio je u tri četvrtini profila, a njegov pogled susreće vaš s izrazom koji djeluje istovremeno rezervirano i duboko promišljeno. U njegovom držanju nazire se određena stavočnost, uspravnost koja sugerira plemenit karakter. Nosi odijelo od najfinijih tekstura visoke renesanse: teški, teksturirani smeđi krzneni ogrtač preliva se preko voluminozne bijele lanene košulje s puhastim rukavima. Oštrina bijele tkanine pruža snažan kontrast dubokoj crnini njegovog bereta i tamnijim, zemljanim tonovima njegove odjeće. Njegova tamna, valovita kosa uokružuje lice definirano delikatnim crtama i bistrim očima. Suptilni, gotovo enigmatični osmijeh vrti se na njegovim usnama, pozivajući na trenutak tihe dijalog između modela i promatrača.

Kompozicija koristi sfumato kako bi ublažila prijelaze između svjetla i sjene, posebice oko kontura njegovog lica i teških nabora njegove odjeće. Ova tehnika daje koži gotovo živopisnu kvalitetu, čineći je mekom i stvarnom. S lijeve strane, neutralan, teksturirani zid pruža minimalističku pozadinu, dok u daljini, s desne strane, pogled na pejdžaz s brežuljkom i blijedo plavim nebom nudi osjećaj prostorne dubine. Svjetlost, koja kao da dolazi s gornje lijeve strane, baca nježne sjene koje definiraju težinu krzna i zamršene nabore lana.

Povijest gubitka i misterije

Ovaj portret nosi duboku težinu, ne samo u svojoj fizičkoj prisutnosti, već i u svojoj povijesti. Ovo djelo, vjerojatno naslikano između 1513. i 1514. godine, nosi narativ nestanka koji desetljećima opsjeda umjetnički svijet. Nekada dio slavne kolekcije Czartoryski u Krakovu u Poljskoj, odnijele su ga nacističke vlasti tijekom invazije na Poljsku 1939. godine. Zadnji put viđen je u siječnju 1945. u Wawel zamku, kada ga je tijekom evakuacije Krakova premjestio Hans Frank. Od tada se njegovo nalazište ne zna.

Nestanak ove slike značajan je poglavlje u povijesti ratnog pljačkaštva. Dok su druga djela iz iste kolekcije, kao što su Leonardova Dama s krpom i Rembrandtov Pejdžaz s dobrih Samarijanom, na kraju pronađena, ovaj portret i dalje nedostaje. Danas postoji prvenstveno kroz fotografije i reprodukcije. Neki stručnjaci sugeriraju da bi subjekat mogao biti čak i autoportret samog Rafaela, primjećujući da se crte lica podudaraju s njegovim poznatim likom na fresci Škola Atenske. Bilo da se nalazi u nekoj privatnoj kolekciji ili je izgubljen u ratnom kaosu, ovaj prikaz ostaje potresni simbol kulturnog gubitka.