Povijest i podnošje Orangerie
Orangerie se nalazi u zapadnom kutu vrtova Tuileries u Parizu, u Francuskoj. Zgradu je 1852. godine podignuo arhitekt Firmin Bourgeois, a njezina je prvobitna namjena bila prvenstveno funkcionalna, a ne umjetnička; bila je projektirana kao zimsko utočište za stabla naranče. Upravo je ta poljoprivredna nužda diktirala početnu strukturu objekta i njegov odnos prema okolnim vrtovima.
Funkcija zgrade značajno se promijenila tijekom sljedećih desetljeća. Sve do 1922. godine, ovaj prostor koristio se za razne javne aktivnosti, uključujući glazbene koncerte, izložbe umjetnosti, natjecanja i izložbe pasa. To razdoblje svestranosti prethodilo je njezinu transformaciji u posvećen prostor za očuvanje impresionističkih i postimpresionističkih djela.
Arhitektura zgrade Orangerie
Ova građevina podignuta je u 19. stolju od strane arhitekta Firmina Bourgeoisa. Prvobitno projektirana kao dom za citrusno drveće Tuilerijskog vrta, zgrada je izgrađena prema specifičnoj funkcionalnoj logici. Sjeverna strana ostaje gotovo potpuno bez prozora kako bi se biljke zaštitile od hladnih vjetrova, dok južna strana koristi krovne prozore kako bi propustila prirodnu svjetlost. Ovakcija omogućuje interijeru da uživa u promjenjivom pokretu sunca.
Glavni ulazi na istočnoj i zapadnoj strani osmislio je arhitekt Louis Visconti. Ti portali krase stupovi ukrašeni trokutnim pedimentima koje je izradio kipar Charles Gallois-Poignant. Dekorativni elementi ovih pedimenta uključuju rogove obilju, biljke i klipove kukuruza, što odražava poljoprivrednu povijest zgrade. Arhitektura održava savršenu ravnotežu između potrebe za svjetlošću i nužnosti termičke zaštite.
Kolekcija impresionizma i postimpresionizma
Ova kolekcija fokusira se na razvoj impresionističkog i post-impresionističkog slikarstva. U njezinom bogatstvu nalazimo remek-djela koja su stvorili Pierre-Auguste Renoir i Alfred Sisley. Te slike odražavaju sudbonosni preokret prema hvatanju svjetlosti i atmosfere, pokušavajući zamaknuti trenutak u njemu. Muzej također čuva djela Henrija Rousseaua, čiji stil nudi izrazito odmaknuće od tradicionalnog fokusa pokreta na naturalizam.
Zbirka se proteže i u ranu modernu eru kroz radove Chaïma Soutinea i Mauricea Utrilla. Ovi umjetnici predstavljaju evoluciju forme i boje koja je uslijedila nakon početne impresionističke ere. Odabrani radovi pružaju uvid u to kako su slikari prešli iz proučavanja svjetlosti prema osobnijim, ekspresivnijim interpretacijama svojih subjekata.
Kolekcija moderne umjetnosti u Orangerie
Kolekcija se kreće od impresionističke ere prema razvojnim trendovima ranog dvadesetog stoljeća. Ovaj odabir obuhvaća djela koja su potpisali Henri Matisse i Pablo Picasso, predstavljajući ključne promjene u formi i boji koje su definiralas taj period. Prisutnost Amedea Modiglianija u ovim galerijama nudi specifičan fokus na ekspresivnu portretnu slikarstvo tog doba.
Muzej također čuva djela Paula Gauguina, čiji je utjecaj izrazito vidljiv u evoluciji okolnih umjetnina. U kolekciji je zastupljen i Kees van Dongen, što doprinosi širini modernih arhivskih pohrana. Ti umjetnici smješteni su u prostoru koji naglašava tranziciju prema strukturiranim i eksperimentalnim vizualnim jezicima.
Remek-djela kolekcije Orangerie
Srce ove kolekcije čine veličanstvene serije Vrtovih s vodenim lokvijama koje je stvorio Claude Monet. Ova djela sastavljena su od osam golemih panela, od kojih svaki doseže visinu od dva metra, a u zbirnosti se protežu na impresivnih 91 metar. Sama kompozicija duboko je povezana s arhitekturom muzeja, budući da su paneli smješteni unutar dviju ovalnih dvorana koje svojim oblikom podsjećaju na simbol beskonačnosti.
Ova instalacija počiva na suptilnoj interakciji između platna i prirodnog svjetla koje ulazi kroz krovne prozore. Takav dizajn omogućuje slikama da verno odražavaju promjenjive atmosferske uvjete vrtova u Givernyju. Razmjere panela zamjerene su tako da okružuju gledatelja, stvarajući imerzivno okruženje koje prožima čista širina boje i svjetlosti.
Među ostala značajna djela koja se čuvaju u muzeju nalaze se:
Glavna akvizicije i donacije
Sadržaj muzejskih zbirki značajno su oblikovali doprinosi Paula Guillaumea i njegove supruge Domenice. Njihov trud pomogao je u uspostavljanju kolekcije Walter-Guillaume, koja i danas ostaje ključni sastojak repertoara ove institucije. Ove akvizicije formalizirane su kroz specifične transfere sredinom dvadesetog stoljeća, pri čemu su kolekcije Jeana Waltera i Paula Guillaumea otkupljene respektivno 1959. i 1963. godine.
Ove donacije proširile su vidike galerija, okupljajući djela koja definiraju prijelaz u modernizam. Uz te kolekcije, muzej čuva značajna djela Paula Cézanne. Prisutnost ovih remek-djela omogućuje izravno proučavanje evolucije forme i boje unutar stalne muzejske zbirke.
Posjet: Što prvo pogledati
Smešten u zapadnom kutu Tuilerijskog vrta, muzej zauzima centralno mjesto u Parizu. Nalazi se blizu rijeke Seine i trga Place de la Concorde. Njegova blizina Louvreu i Muzeju d'Orsay čini ga logičnom stanicom za sve one koji prate razvoj moderne slikarstva. Sama zgrada nekada je bila oranžerija palače Tuileries, projektirana kako bi zaštitila drveće citrusa od zimskog mraza.
Većina posjetitelja kao prioritet uzima Monetove "Nymphéas" (Vrele)", djela Claudea Moneta. Ova monumentalna djela smještena su u poseban prostor na gornjem piętu. Sobe su ovalnog oblika i dizajnirane su kako bi stvorile imerzivno okruženje. Prirodna svjetlost ulazi kroz krovne prozore, s namjerom da oponaša atmosferske uvjete u umjetnikovom vrtu u Givernyju. Raspored osam panela prati oblik beskonačnosti, urubavajući promatrača unutar same scene.
Iako je Monetova serija primarni fokus za mnoge, muzej također čuva značajna djela iz impresionističkog i postimpresionističkog perioda. Među ostale uočljive radove možemo izdvojiti:
