MUZEJ AMBROZIANA: VRATA U DOBU VELIKIH GRADITELJA

Muzej Ambrosiana stoji kao jedinstveni simbol kulturne baštine Milana i kao istinsko priznanje povijesti umjetnosti i znanosti. Osnovao ga je 1609. godine kardinal Federiko Borromeo, s plemenitim ciljem stvaranja okruženja koje potiče umjetničku inspiraciju i intelektualnu vitalnost – filozofiju koja se ogleda u opsežnoj zbirci umjetnina koju je prikupio i koja i danas neprestano očarava posjetitelje. Smješten na trgu Piazza Pio II, između samog srca grada i jednostavne arhitektacije zgrade, ovaj muzej skriva unutar svojih zidina pravo riznice za svakoga tko ima sreće istražiti je. Ovo utočište znanja i umjetnosti bilo je odredište susreta velikih umjetnika i znanstvenika koji su razmjenjivali ideje i međusobno se poticali na otkrivanje novih polja istraživanja. Povijest muzeja započinje osnivanjem Biblioteke Ambrosiana 1607. godine, koju je kardinal Federiko Borromeo zamislio kao centar znanstvenog istraživanja i umjetničkog stvaranja koji bi privukao talentirane ljude iz cijele Europe. Početna zbirka uglavnom se sastojala od djela koja su prikupili sam kardinal i njegovi prijatelji, dok je kasnije značajno obogaćena darovima raznih plemića i znanstvenika tog doba. Tako je stvoreno jedinstveno okruženje u kojem su se umjetnost i znanost susretale i skladno međusobno prožimale, doprinoseći razvoju humanističkog ideala koji je dominirao početkom XVII. stoljeća. Biblioteka Ambrosiana predstavlja istinski simbol kulturne baštine Milana te priznanje povijesti znanosti i književnosti. Osnovao ju je kardinal Federiko Borromeo s vizijom stvaranja prostora u kojem se znanje i umjetnička inspiracija mogu susresti i razvijati paralelno. Bibliotacija je bila odredište najvažnijih znanstvenika i umjetnika tog vremena, poput Gabriele d'Este i lorda Byrona, koji su razmjenjivali misli i poticali jedni druge na istraživanje nepoznatog. Zbirka biblioteke obuhvaća rukopise iz različitih razdoblja, uključujući Novi zavjet, Stari zavjet i djela grčke filozofije, kao i značajna umjetnička djela nastala tijekom srednjovjekovnog i renesansnog doba. Jedan od najpoznatijih rukopisa je „Ilianda di Picco“, umjetničko i književno djelo stvoreno početkom XVII. stoljeća od strane talijanskog umjetnika Giovannija Piccola Michelangeloa, koje sadrži ilustracije uz Homerovu epsku poeziju. Ovaj rukopis jedno je od najvažnijih umjetničkih djela renesanse i predmet je velike povijesne i umjetničke ljubavi istraživača i umjetnika diljem svijeta. Biblioteka također ugošćuje značajan broj umjetnina koje su stvorili vrhunski renesansni majstori poput Caravaggia i Botticellija, koji su neizbrisivo ostavili svoj trag u povijesti umjetnosti i koji i danas fasciniraju posjetitelje. Biblioteka je mjesto gdje se povijest susreće s umjetnošću, mjesto gdje posjetitelji mogu otkriti tajne ljudske kreativnosti i pronaći inspiraciju u ljepoti umjetničkih djela stvorenih na početku XVII. stoljeća. Galerija je prostor u kojem povijest susreće umjetnost, pružajući priliku svima da istraže skrivene kutke ljudskog duha kroz vječnu ljepotu stvaralaštva.