Povijest Scottish National Gallery
Osnovana 1859. godine, Scottish National Gallery zauzima centralno mjesto na The Moundu u Edinburghu, u Ujedinjenom Kraljevstvu. Institucija je utemeljena s ciljem čuvanja nacionalne kolekcije likovne umjetnosti, što je misija koja ostaje nepromijenjena od njezinog otvaranja. Galeriju upravlja National Galleries Scotland, institucija koja se brine o očuvanju i prezentaciji ove dragocjene kolekcije.
Korijeni ovog mjesta duboko su povezani s razvojem Kraljevske institucije za poticanje likovnih umjetnosti u Škotskoj. U svojim ranim godinama, zdanje je služilo dvama svrhom, dijelivši prostor između National Gallery i kolekcije Kraljevske škotske akademije. To je značilo da je prostor bio podijeljen uzdužno, pri čemu je Kraljevska škotska akademija zauzimala istočne izložbene galerije, dok se Scottish National Gallery nalazila na zapadu. Taj je aranžman trajao sve do 1912. godine, kada se Kraljevska škotska akademija preselila u vlastito zdanje.
Institucija se razvijala usporedo s promjenjivim potrebama nacionalne umjetničke kolekcije. Iako je svrha zdanja u početku bila podijeljena, galerija se s vremenom proširila i obuhvatila cijelu građevinu. Danas ovo mjesto ostaje primarno odredište za proučavanje i uživanje u škotskoj i europskoj umjetnosti, od Renesanse pa sve do početka 20. stoljeća.
Neoklasicistička arhitektura zdanja
Zdanje, koje je projektirao William Henry Playfair, vjerno prati principe neoklasicističke arhitekture. Njegova struktura po svojoj formi podsjeća na drevni grčki hram, a sam dizajn naglašava gracioznu simetriju i osjećaj uravnoteženih proporcija koji se proteže kroz cijelu fasadu i unutarnje prostore. Takav raspored odjekuje klasičnim idealima reda i stabilnosti.
Arhitektonski jezik ovog mjesta definiran je specifičnim klasičnim redovima. Zdanje je izgrađeno u ioničkom redu, no u njemu se mogu ugledati i impresivne korintske kolone. Ti elementi doprinose formalnom karakteru građevine, dok je upotreba svjetla i sjene unutar galerija namjerno ugrađena u dizajn kako bi se naglasila uzvišenost i solemnost prostora.
Raznolika kolekcija fine umjetnosti
Ova kolekcija obuhvaća široki spektar umjetničkog izražaja, od početaka Renesanse pa sve do početka 20. stoljeća. Spajajući škotsku i međunarodnu umjetnost, ona nudi fascinantan uvid u razvoj europske umjetnosti kroz nekoliko stoljeća. Središnje mjesto u ovom skupu zauzimaju djela talijanske renesanse, koja postavljaju temelj za sve kasnije umjetničke pokrete zastupljene u ovim galerijama.
U blagajniku se nalaze značajni primjeri impresionizma i postimpresionističkih djela. Ova umjetnička izražaja odražavaju promjenu fokusa europske umjetnosti prema svjetlosti i atmosferi tijekom kasnog 19. stoljeća. U okviru ovih pokreta, uz radove kao što su oni od Claudea Moneta i Georgesa Seurata, mogu se pronaći i remek-djela koja su stvorili Vincent van Gogh i Sandro Botticelli.
- Bogica koja obožava usklipljeno dijete Isusa, 1485. - Sandro Botticelli
- Slomovi: Efekt snöga, 1891. - Claude Monet
- La Luzerne, Saint-Denis, 1885. - Georges Seurat
- Masline, 1889. - Vincent Willem Van Gogh
Širina ove kolekcije omogućuje izravnu usporedbu između formalnih tradicija Renesanse i modernijih pristupa s okretom stoljeća. Ova kontinuitet stila i tehnike održava se kroz pažljivu selekciju djela iz različitih razdoblja europske povijesti.
Remek-djela nacionalne kolekcije
Kolekcija u sebi nosi značajna djela talijanskog renesansnog razdoblja, a među njima se posebno izdvaja Titianovo remek-djelo Diana i Callisto. Ovo djelo predstavlja središnji stup galerijskih zbirki, svjetlostni stup koji osvjetljava vrhunac umjetničkog izražaja. Uz te ranije tradicije, institucija čuva i važne primjere nizozemskog zlatnog doba, kao što su radovi koje su stvorili Rembrandt van Rijn i Johannes Vermeer.
Škotska umjetnost očituje se kroz nekoliko ključnih figuri koje oblikuju nacionalni identitet. Sir Henry Raeburn ostavlja neizbrisiv trag kroz djelo The Skating Minister, dok je Sir Edwin Landseer zastupljen moćnim prikazom The Monarch of the Glen. Ova djela koexistiraju s odabirkom impresionističkih i postimpresionističkih plata, uključujući radove koje su stvorili Claude Monet i Edgar Degas.
- Allegorija Staroga i Novog zavjeta, oko 1530. - Hans Holbein Mlađi
- Žena u krevetu, 1647. - Rembrandt van Rijn
- Bogorodica koja obožava Spavatelog Isusa, 1485. - Sandro Botticelli
- Žena koja doji dijete, 1894. - Pierre-Auguste Renoir
- Montagne Sainte-Victoire, 1895. - Paul Cézanne
