Povijest i korijeni Tate Gallery
Tate Gallery počela je svoje postojanje 1897. godine u Londonu, u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njezino su osnivanje omogućilo filantropsko darivanje Henryja Tate, čija je osobna kolekcija poslužila kao temelj za nastanak ove institucije. Tijekom svojih prvih desetljeća, institucija je djelovala pod nazivom Nacionalna galerija britanske umjetnosti. To razdoblje identiteta trajalo je sve do 1932. godine, kada je u čast njezinog utemeljitelja naziv promijenjen u Tate Gallery.
Institucija se razvijala kroz značajne promjene svog mandata. Iako je započela s fokusom na nacionalnu kolekciju britanske umjetnosti, s vremenom se proširila kako bi uključila međunarodnu modernu i suvremenu umjetnost. Taj je rast transformirao organizaciju u mrežu od četiri galerije. Prvobitna lokacija u Millbanku ostaje centralna točka u ovoj povijesti, označavajući prijelaz iz jedinstvene kolekcije u šire institucionalno prisustvo.
Zdanje i njegova arhitektura
Arhitektura ovog prostora nudi slojevitu narativnu strukturu u kojoj se neoklasicistički grandiozni stil susreće s postmodernističkim eksperimentima. Prvobitni dizajn Sidneyja R. J. Smitha odlikuju impresivne kolone i prostrani portici koji odišu imperijalnim ambicijama. Ta klasična fasada nalazi svoj oštar kontrast u Cloreovoj galeriji Jamesa Stirlinga, koja u krajolik unosi nekonvencionalne materijale i inovativne prostorne rasporede. Samo zdanje odražava napetost između poštovanja tradicije i otvaranja prema novim intelektualnim radoznalostima.
Koračajući ovim hodnicima, čovjek se kreće od teške, povijesne težine izvornih struktura prema odvažnim intervencijama kasnijih desetljeća. Svjetlost se promijenjuje dok prolazimo između visokih stropova starijih krila i eksperimentalnijih prostora. To je mjesto gdje fizičko okruženje zrcala evoluciju umjetnosti koju čuva.
Britanska kolekcija
Ova kolekcija obuhvaća više od šest stoljeća britanske ekspresije, vodeći nas kroz vrijeme od pedantnih slika na panelima Tudorijskog doba do emocionalno nabijenih portreta dvadesetog stoljeća. Takav kronološki napredak omogućuje izravan susret s promjenjivim načinama na koje su ljudski oblik i krajolik bili doživljavani kroz epohe.
Ovdje borave značajna djela J.M.W. Turnera, koja nude fascinantnu studiju svjetlosti i pokreta. Prisutnost izložbi nagrađivanja Turner Prize usmjerava fokus na suvremena britanska postignuća, povezujući ovo povijesno blago s aktualnim umjetničkim dijalogom. Uz ove slike, galerijski prostori čuvaju razne skulpture, grafike i dekorativne umjetnosti, uključujući intenzivna, visceralna djela Francisa Bacona.
- Snow Storm – Steamers on Red Wharf, oko 1839. - J.M.W. Turner
- Three Studies for Figures at the Base of a Crucifixion, 1944. - Francis Bacon
Remek-djela kolekcije
Prisutnost određenih djela unutar ovih zidova zahtijeva posebnu vrstu pažnje. Salvador Dalí s svojim djelom Autumn Cannibalism, naslikanim između 1936. i 1937. godine, nudi visceralni komentar o društvenom slomu kroz fragmentiranu figuru sastavljenu od svakodnevnih predmeta poput pribora za jelo i knjiga. Ova uznemirujuća vizija propadanja ulazi u dijalog s djelom The Metamorphosis of Narcissus, također iz 1937., gdje se krajolik pretvara u sanovni svijet simboličke transformacije. Ove nadrealističke kompozicije izazivaju gledatelja da se suoči s podsviješću kroz pedantnu, hiperrealističku izvedbu.
Druga djela zahtijevaju sporije promatranje svjetla i forme. Georges Braque s djelom Mandola iz 1910. godine, koristi razbijene ravnine i prigušene oker tonove kako bi dekonstruirao subjekt. Nasuprot tome, impresionistički pristup Camille Pissarro osjeća se u djelu The Pork Butcher, dovršenom 1883. godine, koja hvata pariski trgovački štand kroz prekinute poteze kistom i šareno svjetlo. Postoji posebna težina u prisutnosti djela Francis Bacon, Three Studies for Figures at the Base of a Crucifixion iz 1944., koje ostaje snažan i uznemirujući susret u galerijama.
Kolekcija također čuva značajne portrete i pejzaže koji definiraju različite epohe izražavanja:
