Povijest Teatra i muzeja Dalí
Teatar i muzej Dalí nalazi se u Figueresu u Španjolskoj. Njegovo podrijetlo duboko je povezano s ruševinama starog Figureskog gradskog kazališta, građevine koja je izgorjela tijekom španjolskog građanskog rata. Godinama je to mjesto ostavalo u stanju ruševina, kao prazna ljuska onoga što je nekada bilo. Godine 1960. Salvador Dalí i gradski načelnik Figueresa donijeli su odluku o obnovi ovog prostora, pretvarajući ovo oštećeno znamenito mjesto u posvećeni muzej za umjetnikovo djelo.
Radovi na ovoj transformaciji započeli su 1968. godine. Projekt je nastojao ponovno upotrijebiti ovo povijesno mjesto, što je na kraju dovelo do osnivanja muzeja 1974. godine. Salvador Dalí održavao je duboku povezanost s ovom lokacijom, živeći u Figueresu od 1984. do 1989. godine. Sama zgrada ostaje fizički dio njegove osobne povijesti, podignuta na istom onom tlu gdje je kao mladac nekada održao svoje prve javne izložbe.
Arhitektura nadrealističkog labirinta
Ova struktura predstavlja monumentalno prisustvo u Figueresu u Španjolskoj, djelujući kao posljednje umjetničko stvarstvo ovog slavnog umjetnika. Smještena na mjestu nekadašnjeg, izgorelog i napuštenog kazališta, njezina je prvobitna svrha potpuno preokrenuta i apsorbirana u prostrani, nadrealistički labirint. Sam dizajn teži dezorijentaciji racionalnog uma kroz složeni raspored prostora, gdje su arhitekti Joaquim de Ros i Ramis te Alexandre Bonaterra radili na transformaciji ruina u ovo namjerno, psihološki okruženje. Raspored se širi izvan primarnih zidova, obuhvaćajući zgrade i dvorišta koja se nalaze uz staro kazalište.
Upečatljiv spoj oblika definira vanjski dio, a vrhunac tog dizajna predstavlja veličanstvena geodezija kupole. Ova staklena struktura kruni nekadašnju kazališnu scenu, dopuštajući svjetlosti da prožiri unutrašnjost. Tamo gdje je nekada sjela publika, prostor je transformiran u dvorište otvoreno prema nebu. Ta otvorenost pruža oštar kontrast zatvorenim, sanovitim prostorijama koje se nalaze unutar labirinta. Arhitektura ovdje ne služi samo kao prostor za izlaganje umjetnosti; ona funkcionira kao fizička manifestacija podsvijesti, gdje granice između zgrade i sna postaju propusne.
Sveobuhvatna kolekcija Salvadora Dalíja
Muzej u sebi čuva najveću i najraznolikiju kolekciju djela Salvadora Dalíja. U samom je središtu umjetnikova osobna kolekcija, korpus djela koji obuhvaća svaki desetljeće njegovog kreativnog života. Te slike koegzistiraju uz skulpture, trodimenzionalne kolaže i mehaničke naprave koje prkose granicama tradicionalnog oblika. Prisutnost ovih objekata stvara fizički zapis života koji je proživljen kroz umjetnost.
Izvan platna, kolekcija se širi prema onome što je složeno i prolazno. Ovdje se nalaze zamamljivi crteži i litografije, kao i dizajni nakita te holografske kreacije. Ta raznolikost odražava neumoljivu potragu za novim medijima. Iako je fokus ostao na Dalíju, muzej također ugošćuje i manji odabir djela drugih umjetnika, uključujući El Greca i Marca Duchampa, kao i radove Johna de Andreee.
- Gala koja promatra Mediteran koji se na osamnaest metara pretvara u portret Abrahama Lincolna, 1976
- Kubistička kompozicija - Portret sjedeće osobe koja drži pismo, 1923
Remek-djela i kultna djela
Prisutnost umjetnina unutar ovih zidova otkriva evoluciju jedinstvene vizije koja se neprestano transformira. Rani eksperimenti jasno su vidljivi u djelima kao što su Nasmijana Venera (1921) i Čaj 'sur l'herbe' (1921). Ova djela stoje rame uz rame s umjetninom Kubistička kompozicija - Portret sjedeće osobe koja drži pismo, koja datira iz otprilike 1923. godine. Takva djela pružaju temelj za složenije, transformativne objekte koji se nalaze u kasnijim dijelovima kolekcije. Posjetitelj ovdje susreće Galu kako promatra Mediteran, koji se na osamnaest metara pretvara u portret Abrahama Lincolna, monumentalno djelo iz otprilike 1976. godine koje zahtijeva specifičan fizički odnos s promatračem.
Granica između funkcionalnih predmeta i nadrealističke skulpture ovdje često nestaje. Trodimenzionalna anamorfna dnevna soba kao instalacija sadrži Sofa u obliku usana Mae West, djelo funkcionalne umjetnosti koje mijenja svoj oblik ovisno o položaju promatrača. Ta opsesija nečim neočekivanim proteže se i na Dalijevu instalaciju smještenu unutar automobila u prirodnoj veličini, djelo inspirirano radom Kiša u taksiju (1938). Čak i sama arhitektura pridonosi tom osjećaju neobičnog, s staklenom geodeznom kupolom koja kruni scenu starog kazališta, dopuštajući svjetlosti da sudjeluje u igri s predmetima ispod nje.
- Nasmijana Venera (1921)
- Čaj 'sur l'herbe' (1921)
- Kubistička kompozicija - Portret sjedeće osobe koja drži pismo (otprilike 1923)
- Gala kako promatra Mediteran, koji se na osamnaest metara pretvara u portret Abrahama Lincolna (otprilike 1976)
