Povijest i podrijetlo Woburn Abbey
Smješteno istočno od sela Woburn u Bedfordshireu u Engleskoj, Woburn Abbey posjeduje lozu koja seže čak do dvanaestog stoljeća. Ovo mjesto osnovano je kao cistercianski samostan 1145. godine, a to monastičko postojanje nastavilo je trajati sve do 1538. godine, kada je Henry VIII rozpustio cistercičku zajednicu. Nakon te rasprave, posjed je prešao u ruke obitelji Russell, a do 1547. godine imanje je postalo sjedište obitelji Russell i dukova od Bedforda.
Ova kuća i danas ostaje obiteljsko sjedište dukova od Bedforda. Kao građevina klasificirana kao Grade I, njezina struktura nosi težinu dugovječnog nasljeđa i stalnog stanovanja. Od svojih religioznih temelja, mjesto se razvilo u značajnu seosku rezidenciju, održavajući svoje prisustvo kroz stoljeća neprekidnog skrbništva iste loze.
Arhitektura i evolucija posjeda
Temelji ovog veličanstvenog posjeda datiraju iz vremena kada je građevinu podnio William Russell, 1. baron Russell od Thornhaugh. Međutim, pravo transformativno razdoblje nastupilo je oko 1630. godine, kada je Francis Russell, 4. grof Bedford, pokrenuo prvo obnovljanje dvorca na mjestu nekadašnjeg monastirskog kompleksa. To je razdoblje postavilo jezgru strukture koja će se kroz stoljeća neprestano razvijati i mijenjati. Kasnije, između 1787. i 1790. godine, posjed je prošao kroz daljnja arhitektonska preoblikovanja pod vodstvom Henryja Hollanda.
Unutarnja složenost kuće ogleda se u njezinoj mnoštini prostranih odijeljenja, uključujući više od dvadeset salona za odmor. Ti su prostori preživjeli brojne promjene u samom tlocrtu zdanja. Nakon otkrića truleži nakon Drugog svjetskog rata, fizička razmjera Woburn Abbey izmijenjena je, a polovina zgrade je uklonjena. Unatoč tim gubitcima, preostala struktura i dalje zadržava svoje impresivno prisustvo kao obiteljsko sjedište dukova Bedforda.
Umjetničke kolekcije u Woburn Abbey
Unutrašnjost ove vile nekada je obuhvaćala više od dvadeset dnevnih soba, od kojih su neke bile posvećene isključivo specifičnim kolekcijama. Ti su prostori bili dom za značajne skupove djela koja su stvorili Joshua Reynolds, Canaletto i Anthony van Dyck. Prisutnost ovih remek-djela sugerira pažljivo odabran, kurirani ambijent u kojem je umjetnost bila duboko integrirana u samu samu tkastinu svakodnevnog života. Opseg posjeda bio je golem, protežući se daleko izvan zidova vile, uključujući i impresivnu kolekciju od trideset automobila.
Radovi koje je stvorio Canaletto posebno su istaknuti u ovim zbirkama. Njegovi prikazi venecijanskih scena pružaju osjećaj svjetlosti i arhitektonske preciznosti koji definira veliki dio vizualnog karaktera cijelog posjeda. Stojite li pred ovim platnima, susrećete se sa specifičnom atmosferom talijanskog pejzaža koja je unesena u srce engleskog krajolika. Kolekcija također slavi portretstvo koje je ostavio Anthony van Dyck, čiji je potezi četkice vješto i s posebnom tišinom ovim vremenom zarakirali likove i njihove duše.
- Portret Marguerite, princeze od Lorraine, 1634. - Anthony van Dyck
- Pogled na Veliki kanal od Palazzo Balbi do mosta Rialto, 1730. - Canaletto
- Boaz, 1643. - Rembrandt
- Bogorodica i dijete, 1680. - Bartolomé Esteban Murillo
- Seoska fešta u blizini Antwerpena - David Teniers mlađi
- Parada s uskrsnim volom u selu, 1700. - Abraham van Calraet
Značajni posjetitelji i povijesna uloga
Kroz svoju bogatu povijest, ovo prostranstvo ugostilo je brojne istaknute ličnosti koje su ostavile trag u sjećanju ovog imanja. Tijekom vedrih dana u travnju 1786. godine, posjetili su ove prostore John Adams i Thomas Jefferson, a njihova prisutnost poklopila se s razdobljem značajnog arhitektonskog i pejzažnog usavršavanja posjeda. Kasnije, u ožujku 1939. godine, Henry Channon promatrao je ovo imanje, bilježeći njegov besprijekoran i održan izgled neposredno prije izbijanja rata.
Tijekom Drugog svjetskog rata, Woburn Abbey prešao je u funkcionalnu ulogu koja je nadilaženje njegovog primarnog statusa obiteljskog sjedišta. Od 1941. godine, ovo mjesto služilo je kao sjedište Political Warfare Executivea. Ta je organizacija svoje londonske uredi vodila iz Bush Housea, zgrade BBC-a. Upotreba samog imanja tijekom tog turbulentnog razdoblja odražava promjenjive prioritete zemlje u trenucima sukoba koji je mijenjao svijet.
